Svi žele cjeloviti smisao. Čini se da smo najsmisleniji kad smo sposobni ljubiti, u smislu djelotvornog, odgovornog, etičkog čina i angažmana. Tada ćemo probuditi nadu i drugima“ poručila je humanistkinja prof. dr. Iris Tičac, predavačica kolegija Etike na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru i na Teologiji u Rijeci, na susretu ‘Večer u knjižari’ u knjižari Verbum u Zadru u srijedu 18. prosinca. Kada čovjek nešto spozna, postoji zahtjev da prijeđe na činjenje istine; da s antropologijske slike čovjeka prijeđe na čovjeka kao djelatno, ćudoredno biće, koje je sposobno za solidarnost, angažirati se, sudjelovati u čovječnosti drugoga, rekla je Tićac, istaknuvši da postoje različiti morali, jer čovjek pripada različitim kulturama, vremenima, društvima. „Ali ne znači da je moral i etičan. Treba razlikovati etiku i moral. Važna je utemeljenost moralnih normi, je li nešto zaista dobro. To treba biti argumentirano. Može se reći, ‘To je dobro jer je odobreno od društva’. No, to je pogrešno, jer nije sve što odobrava društvo i etički dobro. I totalitaristički sustavi su mislili da imaju neko dobro, pa nije bilo tako. Dolaze trenuci u životu čovjeka, kad će, ako je dosljedan barem na logičkoj razini, priznati da nešto vrijedi univerzalno“ istaknula je Tićac, naglasivši da zalaganje za nešto ne treba biti usmjereno protiv nečega. Nastavi čitati...