30.03.2016 | 21:08 | IKA V - 178908/3 

"Socijalni nauk Crkve: crkveno učiteljstvo i teologija"

Zadar, (IKA) - Socijalni nauk Crkve: crkveno učiteljstvo i teologija" tema je o kojoj su na 40. međunarodnom simpoziju profesora filozofije i teologije, u srijedu 30. ožujka u Zadru, izlagali prof. dr. sc. Stjepan Baloban i doc. dr. sc. Silvija Migles, s KBF-a u Zagrebu. Odnos teologije i crkvenog učiteljstva je važan te je Baloban rekao kako se od teologa očekuje da razumljivim i jasnim rječnikom objasne što učiteljstvo uči i propovijeda. Pritom je postavio niz pitanja: "Je li dovoljno studentima reći da tako o umjetnoj oplodnji piše u 'Donum vitae', to je mišljenje crkvenog učiteljstva? Je li vjeroučiteljima u argumentaciji dovoljno pozvati se na crkvene dokumente a svećenici da kažu 'tako piše u crkvenim dokumentima'? Ili objasniti zašto je to tako? Ili će se na prikladan način zaobići vruće teme, nažalost? Zašto socijalne poruke rimskih biskupa nemaju konkretni učinak u životu društva i Crkve? Zašto se njihov sadržaj odobrava, a teško primjenjuje? Zašto ono što je privlačno ne prodire dalje od vanjske privlačnosti u životu?" Baloban je istaknuo kako postkoncilski rimski biskupi omogućuju da se socijalna poruka evanđelja konkretizira na Koncilu ili poslije njega, u Latinskoj Americi na velikim konferencijama južnoameričkog episkopata, "do te mjere da je 2013. g. za rimskog biskupa izabran latinsko-američki kardinal. Dotle se europski teolozi muče s teologijom oslobođenja, političkom teologijom a nakon pada komunističkih sustava u Europi 1990-ih godina ostaju time zatečeni. Bilo bi zanimljivo usporediti latinsko-američke teologe i njihov utjecaj na događaje u Crkvi posljednjih desetljeća te europske i sjeverno-američke teologe i njihov utjecaj na zbivanja u njihovim Crkvama. Dobiva se dojam da Crkva u Srednjoj i Latinskoj Americi napreduje, a Crkva u Europi i SAD-u stagnira u raznim problemima," smatra Baloban, ističući da su "crkveno učiteljstvo i postkoncilski pape u socijalnom području u ofenzivi. Pokušavaju se boriti za dostojanstvo konkretnog čovjeka koje je sve više ugroženo." Upitao je pritom, što je s teologijom i socijalnim etičarima.
Govoreći o prilikama u Hrvatskoj, istaknuo je "crnu rupu" u razvoju socijalnog nauka Crkve (SNC) od 1945. do 1990. g. Upozorio je i da su sadašnji intenzitet i zanimanje za SNC u Hrvatskoj manji nego u prvih petnaest godina nakon 1990. g. "Na teološkim učilištima su uvedeni kolegiji SNC-a, bilo je više znanstvenih istraživanja sa socijalnom tematikom i lijepih tekstova. Ipak, hrvatska teologija se još uvijek nije odgovarajuće uključila u raspravu o primjeni SNC-a na konkretne hrvatske društvene i crkvene prilike," upozorio je dr. Baloban, istaknuvši da je socijalna dimenzija vjere, vidljiva u djelovanju Caritasa i drugih aktivnosti, njen sastavni dio od početka. Ali, "SNC treba pomoći u tome kako vjeru etički, moralno-vrijednosno živjeti u javnom životu, politici, kulturi. Pitanja SNC-a su sve više vezana uz evangelizaciju, vjeru, način života vjernika u društvu, djelovanje Crkve i kršćana u konkretnom društvu." Dr. Baloban poželio je veće povezivanje i susretanje teologa moralista i socijalnih etičara i traženje rješenja za prilike u Hrvatskoj, kako bi socijalnu misao suvremene Crkve približili hrvatskom narodu i društvu.
Dr. Silvija Migles predstavila je odnos crkvenog učiteljstva prema SNC-u čija je jedinstvena uloga u njemu u 20./21. st. To razdoblje započinje s papom Lavom XIII. (1891.) koji je izdao encikliku Rerum novarum i nastavlja se razvijati s papom Franjom i njegovom enciklikom Laudato si. "Poznavanje socijalnih enciklika i drugih socijalnih dokumenata papa i biskupa uvjet je ispravnog razumijevanja uloge koju crkveno učiteljstvo ima u razvoju SNC-a i uvjet je poznavanja identiteta SNC-a, njegove važnosti za život Crkve i društva," rekla je dr. Migles. Pohvalila je brižljivost u tome kako crkveni autoriteti pristupaju izgradnji i ažuriranju crkvenog učenja o socijalnim pitanjima i poštovanje s kojim prilaze prethodnim tradicijama i njihovim povijesnim određenostima. Nažalost, "neki ignoriraju to bogatstvo tradicije i učenja Crkve jer u SNC-u vide samo niz socijalno-etičkih principa koji se imaju deduktivno primijeniti na konkretnu stvarnost, ne htijući vidjeti odlučujuću ulogu koja se predaje teolozima, mjesnim Crkvama i vjernicima laicima u daljnjoj razradi načela i programskom osmišljavanju primjene," rekla je dr. Migles. Naglasivši da čovjek uvijek djeluje kao osoba te će katolička teologija uvijek isticati jedinstveni pogled na moralnost, naglasila je i kako se "ne može govor o moralnosti svesti samo na područje osobnoga i spolnoga, kad na razini življenog morala postoji i područje javnog i socijalnog života i djelovanja. Socijalnu dimenziju življenja kršćanske vjere crkveno učiteljstvo razvija unutar svoga socijalnog nauka koji je potvrdio svoje mjesto unutar teologije." Srž SNC-a nalazi se u Svetom pismu, a crkveni oci u svojim tekstovima pridonose boljem razumijevanju socijalnih implikacija kršćanske vjere. "Crkveno učiteljstvo na izvorima Svetog pisma i otačke misli nastavlja razvijati socijalnu riječ života za današnje vrijeme. Kompendij SNC-a to na izvrstan način predstavlja," naglasila je dr. Migles i istaknula njegove brojeve od 565. do 574. koji govore o političkom djelovanju vjernika laika za opće dobro u duhu služenja. U tom smislu, predavačica je upitala "na koji način očekujemo da će vjernici laici djelovati u skladu s moralnom osposobljenošću za društveni i politički život, ukoliko im se na razini izgradnje teološkog znanja i vjerske kulture ne omogući osposobljavanje za odgovorno suočavanje s izazovima socijalnih pitanja današnjice. U vremenu individualizma i relativizma, učiteljstvo otima zaboravu istinu da je ljudska osoba socijalno biće te da bogosličnost ima posljedice i na socijalnu dimenziju života. Učiteljstvo ne prestaje razvijati svoju socijalnu misao," istaknula je dr. Migles i predstavila mnogostrukost sadržaja u dinamičnom postkoncilskom putovanju SNC-a od Ivana XXIII. do pape Franje. "To je rimski način. Da se predstave nove okolnosti i ukazuje na njihovu povezanost s prošlom tradicijom," rekla je dr. Migles. Podsjetila je na poticaje pape Franje da se povežu socijalna društvena odgovornost i molitveni život. Socijalni dokumenti Ivana XXIII. potiču na pozitivni angažman i dijalog Crkve i svijeta. Prema Pavlu VI., Crkva pridonosi cjelovitom ljudskom razvoju koje nije samo pitanje ekonomskog razvoja, nego i dostojanstva ljudske osobe. Ivan Pavao II. kaže da je SNC bogatstvo Crkve koje mora postati bitnom komponentom naviještanja u novoj evangelizaciji te da SNC sam po sebi ima vrijednost instrumenta evangelizacije. Benedikt XVI. kaže da je područje SNC-a pitanje Boga u svijetu i crkvenih zadaća koje iz toga proizlaze, osobito "kad se u obzir uzmu društvene konstrukcije bez ljudskog lica". Papu Franju se teško može razumjeti, između ostalog, bez poznavanja SNC-a, rekla je dr. Migles i istaknula da je svrha SNC-a kako ga razvija crkveno učiteljstvo i objavljuje u socijalnim enciklikama poziv na dijalog. "Rasprave se događaju u sekularizacijskoj demokraciji a temelje se ne međusobnim kritikama na uljudan i obogaćujući način, u najgorem slučaju na oštar i fundamentalistički način koji sekularizaciju svodi na redukcionistički sekularizam i onemogućuje potragu za dubljim ljudskim horizontima," rekla je dr. Migles, dodavši kako ne treba od papinskog učiteljstva očekivati da pruži konačne i cjelovite odgovore na sva pitanja Crkve i svijeta, ali se ne može i izbjegavati biti konkretan. "Kako velika socijalna načela ne bi ostale opće smjernice koje nikoga ne interpeliraju, potrebno je iz njih izvući praktične posljedice kako bi mogle djelotvorno utjecati i na današnje složene prilike," zaključila je dr. Migles.