30.03.2016 | 10:45 | IKA V - 178868/3 

Petrovska služba danas - stijena jedinstva i/ili kamen spoticanja
 

Zadar, (IKA) - "Petrovska služba u današnjem teološkom i međucrkvenom dijalogu - stijena jedinstva i/ili kamen spoticanja" naziv je izlaganja koje je održao prof. dr. sc. Niko Ikić sa sarajevskog KBF-a, u srijedu 30. ožujka u dvorani hotela Kolovare u Zadru na 40. međunarodnom simpoziju profesora filozofije i teologije. Primat i petrovska služba nisu identični pojmovi, a predavač se u izlaganju usredotočio na primat. "To je najstariji problem i najosjetljivije pitanje, ali i najveća potreba njegovog rješavanja. U povijesnom smislu riječi, na tom području potrebno je pročišćavanje povijesne memorije. Razvoj svijesti ide od ugleda, preko prvenstva, do primata i onda do opće ili univerzalne ekleziologije. Za to će trebati puno vremena," rekao je dr. Ikić, dodavši da bi primat mogao usporediti s križem, a ekumensku teologiju s križnim putem. Naveo je prisutnost znakova od stagnacije prema rezignaciji, od tromosti do umornosti, ravnodušnost i bezvoljnost koji "lagano prerastaju u ekumenske viruse nezainteresiranosti i pasivnosti, određenog straha koji proizvodi osjećaj ugroženosti." Terapija tome je gradnja mosta koji trebaju graditi obje strane. "Investitor te gradnje je Isus. Izvođači su Crkve, projektanti bi trebali biti teolozi. Lokacija je povezivanje istočne i zapadne tradicije. Konstrukcije bi trebale biti dogme, a vrijednost radova je jedinstvo Crkve za koje Krist moli," rekao je dr. Ikić, istaknuvši da najveći luk na tom mostu predstavlja pitanje primata. 
U ranokršćanskom razdoblju primat se manifestira kroz posebni ugled, prvenstvo rimske stolice, s jedne strane temeljeno na mučenju apostola a s druge na ugledu carskog Rima. Te dvije poluge čine da rimsko sjedište dobiva ugled i prvenstvo na učiteljskom putu i nadležnosti za pravovjerje. Biblijski vid za razvoj ideje primata iz Evanđelja po Mateju, "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog" (Mt, 16,18) je od polovice 3. st. No, proći će još sto godina da biblijski vid utemeljivanja primata dobije punu važnost. "Tu se primat tek nazire. U formi određenog ugleda, negdje i prvenstva, ali prije svega u očuvanju apostolske vjere, a nikako na području jurisdikcije," rekao je dr. Ikić. 
Razdoblje teoloških kontroverzija je odskočno za snažan razvoj ideje primata u smislu univerzalne ekleziologije. U tom razdoblju je temeljno načelo jednakopravnost Crkava. Ne može se govoriti o punoj jurisdikciji i o punom primatu rimske Crkve. Naglašeno je načelo apostolstva. "Crkva je apostolska, u njoj su apostoli mučenički svjedočili. U tom razdoblju polovice 5. st. su prvi jasno formulirani stavovi da papa bude Kristov nasljednik. Odavde se počinje i očitije zahtijevati jurisdikcija" rekao je dr. Ikić. 
U eklezijalnom pogledu, do 4., 5. st. vrijedi primarno načelo euharistijske ekleziologije, koju će sve više zamjenjivati svijest univerzalne ekleziologije. "U odnosu primata i sinodalnosti, u prvom tisućljeću prevladava sinodalna struktura, primat je u tom razdoblju uglavnom pasivno doživljavan. Odluke Crkve, prije svega opći koncili su kolektivne odluke, a manje individualne," rekao je dr. Ikić. Od 6. do 8. st. na putu razvoja svijesti rimskog primata je prodor od prvenstva prema primatu. Okolnosti toga su jačanje Istočnog carstva, time i carigradske stolice. Papinstvo je slabilo, i iznutra. S druge strane, na kršćanskom istoku je jačala uloga patrijarhata, nukleusa pentarhije kao tijela koje upravlja univerzalnom Crkvom. "Primat je krajem prvog tisućljeća zaokružen kako ga u najvećoj mjeri razumijemo. U prvom tisućljeću je ideja primata u klici. Kao korijen, ali mladica se teško probija i treba puno vremena da izraste. Do 3. st. možemo govoriti o ugledu, maloj prednosti. Prvenstvo je dotad jedva primjetno, a primat kako ga shvaćamo nije zamjetan. Od 5. st. primat dobiva jasnije obrise. Napori rimskog pape postaju očitiji u traženju i dobivanju određene jurisdikcije. Od 8. st. to je zaokružena cjelina," rekao je dr. Ikić, istaknuvši da primat tek u prva tri stoljeća drugog tisućljeća doživljava svoj zenit. Zenit jurisdikcijskog primata zaokružuju trojica papa, Grgur VII., Inocent III. i Bonifacije VIII. "Papa polaže pravo da on jedini može nositi titulu ekumenski, on jedini postavlja biskupe, da je iznad zakona i kraljeva. Papa Inocent III. to izražava sloganom 'papa je malo ispod Boga, ali puno iznad čovjeka'. Takav primat kršćanski Istok nije prihvaćao. Štoviše, ono što je prihvaćao u prvom tisućljeću, tada je srozao na razinu primata časti. Neki su i na Zapadu takav primat osporavali," rekao je dr. Ikić. To je doživjelo i dekadenciju kroz papinsko sužanjstvo, više papa, želju da se decentralizira, jačaju regije, da koncil bude iznad pape, da se u papinskoj službi razlikuje rimski biskup, zapadni patrijarh i opći papa. "Drugi vatikanski koncil je slika mreže, communio. Tu se primat i episkopat povezuju. Biskupski kolegij nije samo suma biskupa, nego je ordo, corpus, također božanskog prava kao i papinstvo. U biskupski kolegij se ulazi ređenjem, a ne vršenjem službe. Po ređenju sam Isus biskupima daje pravo biskupskog kolegija. Drugi vatikanski koncil nije dokinuo Prvi, ali je postavio nove temelje sažete u pojmu communio teologije koja postaje temeljni izvor autoriteta. Imamo jednog Krista, jednu Kristovu Crkvu, a više pojavnih Crkava. Kako ih povezati? Poveznica leži u sakramentima, posebno u euharistiji. Zato communio ecclesiarum treba gledati kroz communio eucharistica. Euharistija povezuje s Kristom vertikalno, s Crkvama i s vjernicima horizontalno, sve u jednu Kristovu Crkvu. Primat i autoritet u teologiji Drugoga vatikanskog koncila izvire iz zajedništva s Kristom i apostolskog kolegija. Communio treba institutio, službe. Zato samo u povezanosti čine praktično jedinstvo Crkve," rekao je dr. Ikić, smatrajući da je jedinstvo jedan pojam u mnogim pojmovima. "Primat je i danas stijena jedinstva, a s druge strane još uvijek kamen spoticanja. To se u posljednje vrijeme priznaje i s najviših vrhova. Dvojica posljednjih papa govore o potrebi zdrave decentralizacije, preispitivanje pitanje primata, pogotovo kako je bilo početkom 2. tisućljeća. S druge strane, s kršćanskog Istoka dolaze signali potrebe jednog centra. Novi prijedlozi i dokumenti preporučuju smjer koji je 1976. g. izrazio i kardinal Joseph Ratzinger, a to je povratak na prvo tisućljeće u shvaćanju pojma primata. To znači i vraćanje na važnost euharistijske ekleziologije u ekumenskim pitanjima. Danas je na temeljima Drugoga vatikanskog koncila tendencija primat gledati u sinodalnosti, a sinodalnost povezivati s primatom," zaključio je dr. Ikić.