30.03.2016 | 10:23 | IKA V - 178869/3 

Pastoralni naglasci u pontifikatu pape Franje
 

Zadar, (IKA) - O temi "Pastoralni naglasci u pontifikatu pape Franje" na 40. međunarodnom simpoziju profesora filozofije i teologije, u srijedu 30. ožujka u Zadru, izlagao je dr. sc. Stanislav Šota s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Naveo je četiri tipa današnjih evangelizatora kako ih vidi papa Franjo: tradicionalističko-konzervativni, progresivističko-puko aktivizirani, rezignirano-dezerterski i duhom dobrog pastira poosobeni evangelizator. "Služba rimskog biskupa sadrži nepromjenjive elemente službe, ali i osobne naglaske svakog pojedinog Petrova nasljednika. Svaki papa unosi svoju osobnost koja daje obol službi rimskog biskupa. Na pontifikat utječu okolnosti u kojima je živio i radio prije nego je izabran za prvosvećenika što ocrtava i njegove pastoralne prioritete," rekao je dr. sc. Šota, dodavši da zato i kod pape Franje treba poznavati argentinsku prošlost i sadašnjost koje u kratkom vremenu proživljavaju društveno-kulturne suprotnosti. Isto vrijedi i za Crkvu u Argentini. "Poznavatelji vjerskog života Argentine kažu da je tamo katolik vjerski nepoučen, nesuživljen s Crkvom, prožet vjerom temeljenoj na pučkoj pobožnosti, na rubu siromaštva, fizičko, materijalno i duhovno siromaštvo. Drugi je utopljen u sigurnost bogatstva bez doticaja s Crkvom," rekao je dr. sc. Šota. Okolnosti u kojima je Bergoglio djelovao su utjecale na Papinu teološku misao, ekleziologiju i pastoralno djelovanje. "Službe koje je imao nekad su ga činile liberalnim, nekad konzervativnim, a nije zanemarivo da ga je kad god je bio biran neki biskup u Argentini, nuncij pitao za kandidata. Walter Kasper kaže da papa Franjo ne pripada nijednoj struji nego njemu svojstvenoj. To je njegov osebujni pristup. On je osoba susreta, osobnog pristupa," istaknuo je predavač. Za mnoge kršćane je to simpatično, neuobičajeno, za medije prihvatljivo. Franjin pontifikat je iskustveno pastoralno obojan. "Iskustvo obilježeno specifičnostima zemlje iz koje dolazi i djelomično iz Europe gdje je studirao. Papa je uvjeren da raznoliku stvarnost možemo shvatiti jedino u svjetlu evanđelja. On je pastoralac koji izabire što mu je potrebno. Uspješno zna iskoristiti pastoralni trenutak i dalje pokrenuti, posebice druge pokrenuti. Njegovi pastoralni naglasci su temeljeni na realnosti ranjenog svijeta u kojem živimo, u kojem se on ne želi zadržavati na analizi, nego cjelokupno pastoralno djelovanje usmjeriti prema čovjeku kojem je potrebna pomoć," istaknuo je dr. sc. Šota, navodeći Papine riječi kako želi ući u dijalog sa svima koji mogu pridonijeti brizi i kvaliteti života na zemlji i za zemlju. Da bi se razumjelo Papu, treba krenuti od onoga što je obilježilo njegov život, grad u kojem je živio. "Jedni u njemu vide obnovitelja Crkve koji umije približiti evanđelje Crkvi i svijetu svojim kerigmatskim i često proročkim jezikom, svojim gestama i osebujnim stilom koji se doživljava autentičnim. Drugi upozoravaju Papu da se treba čuvati medijskog efekta i smrtnog zagrljaja nekih svjetovnih komentara. Sam izbor imena sugerira pastoralno polazište, želju za promjenama. Sv. Franjo je čovjek siromaštva koji je želio obnoviti Crkvu sa snažnim naglaskom na siromašnu Crkvu i evanđeoski radikalizam," istaknuo je dr. sc. Šota, dodavši da papa Franjo polazi od konkretne pastoralne situacije koju teološki oblikuje i tumači. Jačanje Biskupske sinode, sazivanje dviju sinoda o obitelji pokazuje da zamišlja Crkvu kroz vid sinodalnosti. Istaknuvši Kasperovu misao da pastoral pape Franje znači prakticiranje majčinstva Crkve koja rađa, doji, pomaže rasti, ispravlja, hrani, vodi za ruku, dr. sc. Šota je rekao da Papa ističe kako Crkva treba napustiti statički pastoral i graditi poljske bolnice koje vidaju rane ranjenima. "To upućuje na Crkvu koja je ranjena na svim razinama, a najveća rana je samodostatnost prožeta administrativnim pastoralom. Često govori o srcu. Kažu da je ovo papa koji je otvorio srce cijele Crkve svijetu. Sam spominje kako je sv. Augustin govori da je kršćansko srce zgrčeno srce. Sv. Toma kaže da je to tromo srce, sila teža koja vuče prema dolje. Guardini govori o potištenosti kršćanskog srca, Heidegger o strahu kao temeljnom osjećaju. Sartreov egzistencijalni vid bezvoljnosti, Nietzscheov posebni čovjek kojem ne svijetli nikakva zvijezda i Keplerov gubitak radosti modernog čovjeka. Papa Franjo nastoji sve što je slikovito rečeno, a u teološkom i pastoralnom smislu riječi što je tradicija Crkve, zadržati, ali dati novi zamah, novi duh i novo srce," zaključio je dr. sc. Šota.