31.03.2016 | 15:28 | IKA V - 178966/3 

Katolički svećenici – saborski zastupnici i sklapanje Hrvatsko-ugarske nagodbe

Zadar, (IKA) - "Katolički svećenici – saborski zastupnici i sklapanje Hrvatsko-ugarske nagodbe" naziv je završnog izlaganja dr. sc. Ane Biočić sa zagrebačkog KBF-a na 40. međunarodnom simpoziju profesora filozofije i teologije, 31. ožujka u dvorani hotela Kolovare u Zadru, na kojem su predstavljene različite teme sa sedam teoloških katedri iz Hrvatske i BiH. Hrvatsko-ugarska nagodba je važna za hrvatsku povijest jer je to temeljni dokument koji je odredio položaj Hrvatske u monarhiji, otkad je sklopljena 1868. g. do njenog raspada, kraja Prvog svjetskog rata, istaknula je dr. Biočić. Vrijeme sklapanja nagodbe je doba sukoba liberalnih i konzervativnih krugova, šire se ideje liberalizma, sekularizacija a posljedica je sukob između crkvene hijerarhije i državnih vlasti u gotovo svim europskim zemljama. „U Hrvatskoj nije bilo tako iz više razloga. Svećenici su aktivno sudjelovali u narodnom preporodu. Katolička vjera je imala važnu ulogu i bila je važno obilježje hrvatske nacije. Hrvatska je tada još uvijek teritorijalno i jezično razjedinjena," rekla je dr. sc. Biočić istaknuvši da je Hrvatska u 19. st. jako ruralna zemlja. Velik je broj neobrazovanih i nepismenih ljudi. U središnjoj Hrvatskoj sredinom 19. st. više je od 63 % nepismenih ljudi starijih od dvanaest godina. „U tom kontekstu je uloga svećenika kao dijela obrazovnih stanovnika Hrvatske jako važna. U Hrvatskoj je u 19. st. bio malen udio građanskog stanovništva, a ono je bilo pokretač liberalnih promjena. Zato u 19. st. nije došlo do sukoba između crkvene hijerarhije i političkih državnih vlasti na području Hrvatske. Svećenici su bili itekako uključeni u javni život," istaknula je dr. sc. Biočić, dodavši da su tijekom 19. st. samo dva zakona na razini države smanjila jurisdikciju Katoličke Crkve u Hrvatskoj: 1873. g. Zakon o emancipaciji Židova i godinu poslije Mažuranićev školski zakon kojim je Crkvi oduzeta stoljetna jurisdikcija nad obrazovanjem, no ostavljena joj je nadležnost u vjeronauku. „U ostalim europskim zemljama sekularizacija se puno više provodila. Svećenici su u 19. st. bili uključeni u društveni, kulturni, ali i u politički život. Jedan od konkretnijih primjera njihove političke djelatnosti je njihov saborski rad," rekla je dr. sc. Biočić. 

Predstavila je kronologiju nastanka Hrvatskog sabora koji kao zakonodavna institucija na području Hrvatske kontinuirano djeluje od sredine 16. st. U vrijeme narodnih vladara postoje narodni zborovi, zametci Hrvatskog sabora, u razdoblju od 7. do 12. st. Na njima su sudjelovali kralj, svjetovni i crkveni dostojanstvenici koji od početka imaju važnu ulogu. „Do velike promjene dolazi 1848. g. jer sabor iz staleškog prelazi u predstavničko tijelo. Tada se zastupnici biraju, ne ulaze više po svom dostojanstvu. U srednjem vijeku su ulazili predstavnici staleža, a kroz cijeli srednji vijek, formiranjem staleških sabora, u saboru su crkveni dostojanstvenici: svi biskupi, predstavnici Kaptola i ponekad predstavnici crkvenih redova. Od početaka svećenici kontinuirano sudjeluju u Hrvatskom saboru," istaknula je dr. sc. Biočić. Velika promjena dolazi kod građanskih sabora, kad se biraju zastupnici. Svećenici su izabrani zastupnici, ali i virilni, da ulaze temeljem svog dostojanstva. To su bili zagrebački nadbiskup, svi biskupi, episkopi, prior vranski, predstavnik zagrebačkog kaptola i metropolit donjo-karlovački. 

Na primjeru sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe se ogleda raznolika saborska djelatnost katoličkih svećenika. Uoči zasjedanja sabora na kojem je nagodba donesena, djelovale su tri političke stranke: Narodno-liberalna stranka na čelu s đakovačkim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, Narodno-ustavna stranka, tzv. unionisti i Stranka prava. „Svećenici su bili podržavatelji i sudionici stranaka. To znači da nije bilo jedinstvenog stava hrvatskih svećenika o političkim pitanjima u 19. st. Zagrebački nadbiskup Juraj Haulik i senjski biskup Vjenceslav Soić tražili su od vjernika uoči saziva sabora da glasaju za unioniste. Oni su podržavali politiku Beča. Ipak, svećenstvo u Hrvatskoj je više pristajalo uz Narodno-liberalnu stranku," rekla je dr. sc. Biočić istaknuvši da je nagodba sa svojih sedamdeset paragrafa bila jako nepovoljna za Hrvate. Njome Mađari Hrvatskoj ne priznaju državnu posebnost unutar monarhije ni financijsku samostalnost. Hrvati nisu imali uvid u svoje ni zajedničke prihode i rashode. U raspravi o nagodbi u Saboru su se izjasnili svećenici Stjepan Vuković, Vjenceslav Soić i kanonik Luka Petrović. U sabornici se javlja i opozicija unutar unionista čiji je najagilniji predstavnik svećenik Mavro Broz koji je s vremenom tražio reviziju nagodbe. Teritorijalna cjelovitost je izazvala nezadovoljstvo Hrvata. Nagodba je Hrvatskoj garantirala teritorijalnu cjelovitost, no do toga nije došlo. Vojna krajina uključena je tek 1881. g., Istra i Dalmacija imaju svoje sabore, odvojeni su od Hrvatske. Rijeka je nagodbom dobila status odvojenog, ali pripadajućeg tijela ugarskoj kruni. „Nakon sklapanja nagodbe krše se duh i slovo njenog zakona. Uvodi se strani jezik u hrvatske urede, dvojezični grbovi. Do velike pobune dolazi 1895. g. Studenti se bune prilikom dolaska kraljevskog para, spalili su krpe u bojama mađarske zastave kad je kralj došao otvoriti HNK. No pobune nisu rezultirale slomom ugarskog hegemonizma, nego politikom 'Novog kursa' i stvaranjem hrvatsko-srpske koalicije," rekla je dr. sc. Biočić. 

Istaknula je da su svećenici imali važnu društvenu i političku ulogu koja je u saboru ozakonjena jer su bili virilni zastupnici. „Premda je bilo za očekivati da će svećenici u saboru činiti homogenu skupinu, nije bilo tako. Bili su članovi različitih političkih opcija, unutar iste političke stranke dolazi do stvaranja različitih mišljenja, javljaju se oprečna uvjerenja. U tom sazivu sabora svećenici su bili malobrojni, sudjelovalo ih je deset, pet izabranih i pet virilista. Bili su aktivni, sudjelovali su u stvaranju nagodbenog aparata, izglasavanja nagodbe i kasnije u zahtjevima za njenom revizijom," rekla je dr. sc. Biočić, istaknuvši da u političkom djelovanju klera u sabornici, njihova svećenička služba nije imala utjecaj na političke stavove. „Povodili su se za vlastitim uvjerenjima. U eri građanskih sabora koja je počela sredinom, a zamah je dobila u drugoj polovici 19. st., pripadnici klera svojim saborskim radom aktivno utječu na političke prilike u Hrvatskoj stvarajući zakonodavstvo ali i mijenjajući hrvatske političke i društvene okolnosti," zaključila je dr. sc. Biočić. 

Na simpoziju su održane i rasprave o svakoj temi i njenoj aktualizaciji u životu Crkve i društva. Sljedeći takav susret teologa održat će se 2017. g. u Zagrebu, domaćin 41. simpozija je KBF u Zagrebu. Dekan zagrebačkog KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić u završnoj je riječi istaknuo da je najveća i važna vrijednost tog simpozija teološko zajedništvo i jedinstvo teologa koje i dalje treba razvijati, a uspijeva se ostvarivati i nakon što su se od zagrebačkog KBF-a osamostalile teologije u Đakovu, Splitu i Sarajevu. „Velika je vrijednost da uspijevamo okupiti sva teološka učilišta. Upoznajemo se međusobno, da se vide ljudi koji čine forum teologa u Hrvatskoj i BiH. Neke poznajemo po imenu iz literature, a simpozij je mogućnost i osobno se upoznati. Teolog je najprije osoba, zatim ga čine opus i napredovanje," rekao je dr. sc. Matulić, smatrajući međusobno susretanje najvećim postignućem simpozija, „da se nađemo, upoznamo nove, nastupajuće mlade snage u zajedništvu i obogaćivanju različitošću tema, uvida i spoznaja." Matulić je zahvalio pročelnicima katedri koji koordiniraju pronalazak predavača uime određene teološke grane odnosno katedre, dijeleći izazove istog polja rada na njivi Gospodnjoj.