09.11.2016 | 20:28 | IKA V - 184633/11 

Tribina „Poruka pape Franje: dijalog sa svima o zajedničkom dobru"
 

Zadar, (IKA) - Tribina „Poruka pape Franje: dijalog sa svima o zajedničkom dobru" u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru i Zadarske nadbiskupije održana je u srijedu 9. studenoga u crkvi Sv. Dimitrija u Zadru. Encikliku pape Franje o okolišu Laudato si' predstavio je prof. dr. Stjepan Baloban, istaknuvši da taj tekst potiče i ne ostavlja ravnodušnim zbog sadržaja koji obrađuje i načina na koji papa Franjo piše, svojim specifičnim stilom i jezikom, ukorijenjenim i u iskustvo svog života u Južnoj Americi gdje je vidljivo i siromaštvo. „To nije samo opisan tekst, nego promišlja, pokušava dati odgovore i želi poslužiti za suradnju svih čimbenika u društvu", rekao je dr. Baloban. Nadahnut je sv. Franjom Asiškim čije je riječi'Laudato si', Hvaljen budi, moj Gospodine, molio sv. Franjo. „Naš zajednički dom je poput sestre s kojom dijelimo svoj život i poput majke koja nas prima u svoje ruke. Sv. Franjo je bio toliko povezan sa svime stvorenim, a sve stvoreno je Božje. Ekologija je bitno pitanje odnosa čovjeka prema svijetu, čovjeku i Stvoritelju. Sve je povezano, ali nije sve jednako i jednako važno", istaknuo je dr. Baloban. 
Dokument ima šest poglavlja: Što se događa našem zajedničkom domu, Evanđelje stvaranja (Kako Katolička Crkva gleda na stvaranje i na današnju zaštitu okoliša), Ljudski korijeni ekološke krize (pitanje tehnokratske paradigme, odnos tehnike i čovjeka), Ekologija cjelovitosti (nije riječ samo o ekologiji okoliša, nego i o kulturnoj, socijalnoj, ekologiji svakodnevice), Smjernice za pristup i djelovanje (potreba dijaloga) te Ekološki odgoj i duhovnost (odgoj za ekologiju može se provoditi i u školi).
„Svijet se u odnosu na zaštitu okoliša nalazi u jako kritičnom razdoblju. Tko to može i kako je to moguće riješiti, svjetski moćnici? U dokumentu se stavlja naglasak na nas, potrošače, na promjenu ponašanja ljudi prema prirodi i onome što kupujemo", rekao je dr. Baloban, istaknuvši da bi papa Franjo volio da postanemo 'bolno svjesni' onoga što nam se događa i da pokušamo nešto učiniti. Postoje sličnosti i razlike između crkveno – teološkog i civilnog govora o ekologiji. „Legitimno je da Katolička Crkva govori o ekologiji, to ne trebaju činiti samo civilne udruge. Svaki važan čimbenik u društvu imao bi što reći o onome što je zajedničko i što nas zajednički ugrožava", rekao je dr. Baloban, istaknuvši da je to dokument za suradnju između crkvenih i civilnih udruga koje se bave zaštitom okoliša. Nastao je na temelju prijašnjih izričaja papa o zaštiti okoliša. Papa Pavao VI. je 1970-ih godina otvorio raspravu u Katoličkoj Crkvi o ekološkim pitanjima, sv. Ivan Pavao II. je u tome puno učinio, koristio je izraze ljudska ekologija, ekološko obraćenje i rekao da je odgovornost kršćana prema svijetu i stvorenju sastavni dio kršćanske vjere. Nutarnji mir je usko povezan s odnosom prema okolišu. 
Uzrok zašto smo se našli u ovoj situaciji je u čovjekovom djelovanju stalnog ubrzanja koje nameće u industriji. Promjene se prebrzo događaju u odnosu na ritam prirode. Biološki razvoj ne može slijediti čovjekove promjene i zato reagira, rekao je dr. Baloban, upozorivši da se zemlja pretvara u veliko odlagalište smeća i stvari koje se ne mogu razgraditi. Govoreći o zagađivanju okoliša, Papa upozorava i na odnos prema najsiromašnijima. „Najteže posljedice snose najsiromašniji. Sve je povezano s kulturom odbacivanja u kojoj nema selektiranja. Čovjek je upao u prirodni sustav. Papa Franjo spominje i socijalni dug, da jedan dio svijeta ima pitke vode koliko hoće, a drugi dio svijeta nema. A svaki čovjek bi trebao živjeti dostojno čovjeka i svi narodi morali bi moći zdravo živjeti", rekao je dr. Baloban, upozorivši i na ekološki dug u odnosu na siromašne zemlje. Bogate zemlje u siromašnim zemljama iskorištavaju različite izvore dajući im zauzvrat male naknade te posuđuju novac siromašnim zemljama uz velike kamate, nepravedno njima upravljajući. Opasnost je i zatopljenje klimatskog sustava koje ne znači samo povišenje temperature nego utječe na uništenje cijelog sustava i disfunkcionalnost prirode. Tehnokratska paradigma kao jedan od ljudskih korijena ekološke krize znači da čovjek u upravljanju tehnikom prestaje gledati ljudske, humane odnose. Tehnika se toliko unosi u naš život da se želi postići uspjeh i unaprijediti tehniku bez obzira na posljedice. „Smjer se može promijeniti dijalogom u traženju zajedničkog rješenja jer je okoliš svima važan. Treba mijenjati navike, prijeti opasna situacija spirale samouništenja. Dijalog trebaju voditi međunarodne politike, nacionalne i lokalne politike, rukovodstvene, kao i religije", rekao je dr. Baloban, upozorivši da političari ne gledaju dugoročna rješenja nego na kratki rok. Potrebna je i transparentnost u procesu donošenja odluka kao i dijalog među znanstvenicima, interdisciplinarni pristup za koji je sve manje sluha. Znanosti se zatvaraju u sebe, upozorio je predavač. U etičkom odgoju na svim razinama važno je promijeniti ponašanje, težiti novom stilu života, a to je pitanje navika čovjeka kojeg sve više pokorava nasilni konzumerizam. Želi se poticati ljude da kupuju, pa kupuju i oni koji nemaju novca, zadužujući se, upozorio je dr. Baloban. 
Predavač je podsjetio da u Hrvatskoj postoji tradicija zaštite okoliša. Godine 1911. Hrvatsko prirodoslovno društvo izdaje časopis Priroda, od 1969. g. djeluje Hrvatsko ekološko društvo, a od 1990. g. Savez zelenih okuplja šezdeset zelenih udruga. Nakon 1990. g. razvija se civilni sektor za zaštitu okoliša, u području zaštite okoliša djeluje 280 nevladinih udruga i pokreta. Sadržaj Papine enciklike Laudato si' dr. Baloban je predstavio i na svećeničkoj i rekolekciji redovnica toga dana u sjemeništu Zmajević u Zadru. 
Ta je tribina prvi od sedamnaest duhovnih i kulturnih događaja koje Zadarska nadbiskupija priređuje u sklopu manifestacije Krševanovi dani kršćanske kulture čiji je posljednji događaj predviđen za 13. siječnja u zadarskoj katedrali Sv. Stošije.